петак, 9. септембар 2011.

Slobodna Vojvodina Sveti Sava - Staklorezac petak, 09 septembar 2011 13:31 piše: Lazar Rotkvarac Kako se ''truju'' deca u Srbiji - ''sačuvajbože'' generacija U svom jučerašnjem tekstu, na sajtu ''Autonomije.info'', Dinko Gruhonjić se sablažnjava dolazećim - nacional-šovinistički - indoktriniranim generacijama - koje je Mržnjom žestoko zadojio period u kojem su odrasli i stasali; Dinko ponajviše kriveći roditelje za to. Koristimo ovu priliku, i ovaj medijski prostor - da u izvesnom smislu - i kontriramo; materijalnim dokazima - da su deca ponajviše ''zagađena'' državnim sistemom; velikosrpskom-nacističkom politikom - klicom - koja im se sve više nameće kao ''majka'' i ''vaspitačica''; zamenjujući premorene, prenapregnute - i na kraju - nezainteresovane robove roditelje. Prvi u nizu primera je Čitanka za Prvi Razred Srednjih Škola, autora Dr. Dušana Babića - u izdanju BIGZ-a (2010); koja, prosto ''vrvi'' velikosrBskim - ''pseudo-(pato)mitološkim'' nebulozama - izmišljenoj polu-književnosti petparačke vrednosti i karaktera; smišljenoj jedino u funkciji utvrđivanja prethodno naučenih ''Goebelsovština'' - kojima se ispirao i trovao mladi dečiji mozak u prethodnih 8 godina. Jer Vi danas, u koju god školsku učionicu da uđete - a u zvanično - Ustavom utemeljenoj - SEKULARNOJ državi - kakva se Srbija već smatra - već sa vrata Vas očekuje sijaset Ikona; ko da ste, božemprosti - ušli u Crkvu - a ne u savremenu Obrazovnu Ustanovu. Što je najvidljivije - upravo u učinocama i kabinetima za Srpski jezik (Istoriju) - školska tabla je okružena ikonopisima poput crkvenog oltara. Naravno - uglavnom i jedino - srpskim svecima i likovima; baš kao da su sva deca Srbi-Pravoslavci, verski i nacionalno zatucani; ne - nego se to prosto nameće kao Nepisano Pravilo i Zakon; Paradoksalno - okačeni upravo od onih - rođenih i stasalih pored portreta Josipa Broza, čijeg idolopoklonstva se danas stide i negiraju ga. Ovom prilikom ćemo Vam predstaviti dva teksta iz imenovanog udžbenika za 15-godišnje srednjoškolce(ke). Prvi od njih, na strani 197 - nosi naziv: ''Sveti Sava gradi prozore (!)'' ''Pođe jednom Sveti Sava da uči narod pobožnosti i veri. Idući po Svetu (?!) naiđe na ljude gde sa četiri vola ''unose svetlost u kuću'' (?!?). On zapita: ''Šta radite to braćo? (Svet=Srbija=braća) ''Evo načinismo ima tri dana kuću (najverovatnije montažna), pa nikako se u sobama ne vidi (?!). Tri dana sa ova četiri vola unosimo svetlost (?!?), pa sve jednako (eh, da je Tesla samo znao da svetlost donose volovi...). Do pred vrata se vidi, a kad u kuću - mrak''. Sveti Sava se pomoli Bogu (ni on ne mož' da veruje kakve gluposti sluša), te im reče: ''E, ljudi božiji, treba načiniti prozore (Eureka!)'' ''Evo ovako...'' Pa im onda načini prozore, a oni mu mnogo zahvale. Šta učenici Prvih razreda Srednjih Škola u Srbiji na ovaj način saznaju: Kao prvo, Sveti Sava je bio ''globetrotter''; čovek koji voli putovanja - turistički duh. Drugo, Srbi su jedan mnogo glup narod - dok misle da se volovima unosi svetlost u (montažnu) kuću. Treće, Sveti Sava nije bio samo svetac i bogomoljac; on je bio i Inovator - Zanatlija - u ovom slučaju - Staklorezac Tekst koji sledi nakon ovog - još je nebulozniji i debilirajući. Nastao iz pera DB agenta, Matije Bećkovića (ili Bratije Mečkovića) - inkriminisani tekst je prava Riznica - ne više ni Preterivanja - već naprosto Sprdačine; do kog nivoa je dosegla velikosrBska Laž - prevazilazeći i samu sebe: Sveti Sava u narodnom predanju autor: Matija Bećković ''Najčešći junak u našim narodnim pripovetkama jeste Sveti Sava * (sve dosad smo mislili da je to Marko Kraljević). Imena ''junaka iz jevanđeljskih priča'' (*čitaj - Biblije), naš narod (koji to - onaj s volovima što unose svetlost u kuću?) je zamenio imenom Svetog Save (aha - Sveti Sava je zamenio sve likove iz Biblije). Mojsije je spasio Izrailje, a Sveti Sava - Srbe. (Sveti Sava=Mojsije) Hristos je prokleo smokvu - Sveti Sava trešnju i jasiku (Sveti Sava=Isus?!?) U srpskim narodnim umotvorevinama (plasiranim smorevinama), najčešće su prenošeni motivi iz Knjige o Jovu, u kojoj Bog kuša pravednika (proba da li je dovoljno skuvan), onoga koga najviše voli. I Sveti Sava iskušava svoj narod. (Sveti Sava=Bog?!? (uujebotebog...) Kad mu prosjak pruži jedino što ima - ''crve iz svojih rana'' (da nije pantljičara?) - u šaci umesto crva nalazi dukate (idi begaj...). Kad ubogi siromah (prepuna ih Matijina Srbija), srpski Jov (nije Jova - nego Jov), pristane da mu, pošto ništa drugo nema - ''ispeče rođeno dete'' (za pojesti na licu mesta ili poneti. svejedno), nalazi dete u furuni kako se igra zlatnom jabukom (furuna je stoga često korištena i u ratnim sukobima - gde su velikoSrbi proveravali istinitost ove priče; ali - ni deteta - ni zlatne jabuke; u to se i Arkan uverio). Sveti Sava je učio Srbe zanatima koji su stariji od njega i učestvovao u stvaranju Sveta koji ga je stvorio * (Sv. Sava=učitelj=nastavnik=profesor=zanatlija...BOG?!? E, Pupine, Pupine...jebo ti te tvoje kalemove...to je sve tebi ostavio Sveti Sava; a ti lažeš Amere...). Sveti Sava je UKRAO SUNCE SATANI (?! U je...) - i vratio ga Bogu (?! Vauuuu!) Ona Nas je iščupao iz usta vuka (di je bio pre neki dan u Zrenjaninu za onog međeda iz Bosne...) On Nas je izvao iz ''donjeg sveta - u gornji svet'' (gornji-donji?!? muda - guzice?!?) Srbi su, kaže narodna priča (u interpetaciji i režiji DB) do Svetog Save - ''hladno gvožđe kovali'' (to neki japanski metod?!?) - a Mrak iz kuća izbacivali karlicama (a zato ima puno iščašenih....kukova....). On nas je naučio da otvaramo prozore...(naročito u klozetu...) Sve što ima i zna, (veliko)srBski narod je doveo u vezu sa Svetim Savom (za kojeg nije ni znao, dok im ga nije ''otkrila'' Marija Terezija): pećine i knjige (dva, tako vezana pojma), zanate i izvore (?!?), voćke i dubove...(a tek dubioze...) Sve što je dobro - dobro je zato što ga je Sveti SavO blagoslovio (Matijinu ''pamet'' - posebno) Sve što ne znamo, Svetim Savom je objašnjeno: U Perućici (prešumi) je prao kopita svome konju (?!?) U Srebrenici zakopao blago (a jel znao i za zakopane i Mlatka?) U Mišljenu nešto smišljao... (šta ću danas za ručak? hm...) Belo Brdo na Kopaoniku je bilo crno, dok ga Sveti Sava nije prekrstio (aha, znači - ono je i dalje crno - samo prekršteno u ''belo'') Jelka je zelena, jer se pod njom Sveti Sava odmarao, kad mu se Gospod javio i pozvao ga u nebesa...(zeleno - javljanje Boga...znam da je u Beloj Kući ''crveni telefon'' za hitne pozive...hm?!) ''Cela (veliko)srBska zemlja'' je ukrašena Savinim imenom. (jeste; nešto poput ''leia'' na Hawaima, aloha...zdravo i doviđenja) Od Savinog polja kod Hilandara (to je tamo di se monasi otoič popičkali) preko Save, Savine, Savinca, Savova, Savanovca, Savinog Sela...(a jel tu spada i Sava Savanović? prvi srBski vampir) - do Savinog izvora na vrhu Durmitora (a ništa na Rumiji?!?). Srpska zemlja je vidljivi životopis Svetog Save. (kad već nema izraza mrtvotopis) Srpska Geografija je opredmećena Savina biografija (Sava geograf...zoolog, botaničar, morfolog, patolog?!?) Zauvek su ostale na njoj Savine stope, strane, brda, vrela, krševi (e ovo je istina), stolice (kakve?tvrde?meke?kašaste?česte?retke?), trpeze, počivala. Ovekovečeni su njegovi kameni opanci (to mora da je kvalitet; obuća ''Beograd'' možda? ''Koštana'', Vranje?), otisnute postelje (nije koristio ''Dormeo'' jastuke?), štap i tikva (ima ih puno u Srbiji...praznih, naravno) - u kojoj je nosio vodu. Savina rebra su ostala utisnuta da se za sva vremena vide na čitavim predelima. To je najduže rebro koje imao naš čovek, i od Njega smo svi istesani. (a ja mislio od nečeg drugog - što samo podseća na rebro, a kod nekih - i na dugme)." A zamislite samo - brabonjanje Bratije Mečkovića se na završava samo na ovom: ''Sveti Sava je bio i otac svome ocu (?!?)'' Dakle, ja znam da su se 60-tih ''tukli'' svakojakim zelenišem i praškovima - ali Matija je i danas na nekim halucinogenima; a biće najpre da je Bunjika - jer je Matija ''narodni čo'ek''; jbga, njemu i droga mora da je domaćeg porekla - inače je neće konzumirati. I eto, drage moje i dragi moji - eto Dinko - odakle ''nedajbože'' generacija. To je ''nama naša Srbija dala - da imamo budala''. Jer naspram ''vaspitača'' Matije - svaka mati biće samo dojkinja. Sve ostalo čini Država. Stoga - kakve priče o inkubatorima; Srbija je poput onog ogromnog vanzemaljskog Osmog Putnika: Samo polažući jaja - iz kojih vreba sigurna smrt. Naravno, ukoliko se tu ne nađe neko sa plameno-bacačem...

Нема коментара:

Постави коментар